Malešne | Miroslav Kirin

U OBRANU PROTOČNOG JEZIKA

J, Je i Ije zbunjeno su šetali knjigama, nigdje ih nisu primali, ni u knjige eksperimentalne proze, ni u knjige poezije. Dugo su mozgali ne bi li shvatili što je posrijedi, a onda je Je sinulo – riječ je bila o demonstraciji političke moći, rekla je tiho, iz opreza. Knjige ih jednostavno nisu primale zato što su svima bili balast – normalnim riječima prilijepile bi se poput gojaznih pijavica, otežavale im kretanje svijetom, s njima bi on postao mjesto nesreće i patnje. Zbog njih su knjige bivale teške i nerazumljive, sve je manje ljudi čitalo, a sve više su upirali prst u njih tvrdeći kako su upravo oni krivi za to. J je pokušavala objasniti kako to nipošto nije slučaj, riječi su proizvoljne, objašnjavala im je. Dobro, jedva su dočekali oni koji su se zalagali za njihovo bespoštedno izbacivanje iz jezika, onda možemo i bez vas, jer značenja riječi se ionako ne mijenjaju. I još je dodao taj njihov protivnik: ;). Kao jedini muški među njima, Ije je jeo lubenicu i na pod pljuckao crne koštice, male mutave fratre koji bi se potom razmilili svijetom, ničim ometani. Napomena: Ovaj tekst može sadržavati tragove orašastih plodova, kikirikija i sezama.