Malešne | Miroslav Kirin

POKUŠAJI DA SE NE POSTANE TERORISTOM

Koliko god se trudio da ne postane terorist, u tome nije uspijevao iz bar jednog razloga – već je to bio. Tako je rečeno. Neobično dobar i uljudan susjed, svi se u tome slažu, i Ana, i Slavko i Marija, svatko za njega ima samo lijepe riječi. Profesor geografije omiljen među učenicima. Pun zanimljivih priča koje voli podijeliti s drugima. Toplih očiju, riđe bradice, mršav, uvijek u trapericama i kariranoj košulji. Često komentira zapuštenost zgrade i predlaže zanimljiva no nerealna rješenja. Jednoj je starijoj gospođi još prošloga tjedna pomogao na treći kat nositi dvije velike vrećice iz mesnice – vjerojatno zalihe za Božić i doček nove godine. Kad su ga jednom prilikom vidjeli ispred lifta kako na koljenima pere pod, nemalo su se začudili, čak i zaprepastili i inzistirali da ustane i okani se toga ponižavajućeg posla, pa nije on napravio te gadarije. No on se lakonski oglušio na njihove rečenice, nešto je promrmljao i nastavio. I to bi bilo to, ne znam zapravo što je bilo s njim – je li on zaista terorist kako kažu ili nije. Nije to lako doznati, a već na njega pada nepovratna stigma. A ni nositi vrećice s mesom na treći kat ili ribati pod nije lako. Vas nisam vidio!