Malešne | Miroslav Kirin

MINUTE PRIJE ODLASKA NA POSAO

Minute prije odlaska na posao provodim ispred Spara. Evo kako to činim. Dođem ispred Spara, približim se vratima i ona se automatski počnu otvarati. No ja ne ulazim, već zakoračim unatrag, i vrata se stanu zatvarati. Tu radnju primicanja i odmicanja ponovim nekoliko puta. Katkad netko drugi uđe, kao da me pretekne, jedva se suzdržava da se okrene, da mi to dade na znanje. Katkad vrata samo prazno lamataju, kao drvena vrata na nužniku na opustjeloj plaži koncem ljeta. Katkad ja uđem pa brzo iziđem. Pa se slatko smijem – ta mi je malena prijevara najdraža. Za promjenu, katkad donesem štap ili veliki kišobran pa ga gurnem u pravcu vrata, a ona se otvore, pa guram i povlačim štap-kišobran, kao da u ruci držim veliku pilu i njome pilim stablo svog razuma. Kada se to naposljetku dogodi, taj pad stabla, koji nitko ne čuje, jer sâm sam u šumi, odlazim na posao.