Malešne | Miroslav Kirin

VITA ACTIVA

Radi se na tome da nas se pokrene, da ne budemo tek troma masa što uokolo sjedi i ispija kave, miluje podočnjake i dobacuje jetke komentare, radi se na tome da nas se već jednom pokrene, da napokon učinimo nešto u svom jadnom usporenom životu kako bi on postao i život drugih, zaradio nužnu toplinu, jer, to sigurno znate, mi nikad nismo ono što mislimo da jesmo, naši su snovi u drugima; radi se na tome da svjesno dočekamo promjene, da krenemo poduzimati malene korake koji će nas postupno osnažiti i potom nam stubokom promijeniti život, uporno se, vjerujte, radi na tome, da život pretvorimo u igru bez konca i kraja, da čitav svijet postane igralište za djecu koja se nikad nisu pošteno izigrala, da se u dućanima igramo skrivača s prodavačicama, u bolnicama organiziramo utrke na kolicima za pacijente, da u koncertnim dvoranama kašljemo bez imalo osjećaja srama, da pred policijom pjevamo one škakljive pjesme, da u tvornicama za preradu mesa budimo životinje prije nego što će zauvijek postati proizvodi, da u svakoj budućoj revoluciji budemo ona revolucija koja se još nije dogodila. Radi se, dakle, o tome da se napokon počne, i mogu vam s ponosom reći da je već počelo. Da, tako je. Počelo je, rekli smo već, od malenih koraka. Vidite, svakoga jutra kontejner za plastiku u našem kvartu je na nekom drugom mjestu. Isprva čudna pojava, no ubrzo nam je sinulo što je posrijedi. Izjutra se tako klatarim svojim kvartom s najlonskom vrećicom punom plastike i tražim ga. Nije li uzbudljivo ne naći ga i onda ga slučajno otkriti upravo iz ugla? Malen, žut, kao da drhturi na jutarnjem suncu. Radi se na tome da nas se pokrene, da budemo aktivni, da nam napokon bude uzbudljivo, da krenemo u potragu za višim vrijednostima života, da postanemo subjekti u svojim rečenicama, jednom za svagda.