Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

2007. (PRIJE POTOPA)

(julien)

treba mi ovo mjesto ponekad
oprosti mi na udaljenosti
i na zatvorenim očima i okrenutim leđima
i na izolirajućim slušalicama
želim da znaš, gemma
duboko sam svjestan
tvoje prisutnosti
i čujem te kako slažeš
playliste iza stakla
i režeš me u eteru
ulomcima vijesti nasumično
iz 2007.

iskoristit ću svoje pravo veta
i stisnuti ovaj prekidač
spustiti rolete, u rupice ugurati salvete
s jesenskim motivima i pozdraviti te
opet iz etera, otisnuti se u zrakopraznom prostoru
od tvog bespomoćnog i bijesnog pogleda
na tonskim kontrolama

i prosuti pluskvamperfekt iznenada na grad
pusti me da skrivam se ponekad
znaš me gdje sam, ja sam gospodin rujan
gospodin listopad

još uvijek ljudi svi su veliki
kao i svih proteklih godina
demistificirani, još uvijek imam osjećaj
kako preblizu su mi ponekad
ja sam udaljeni satelit, emitiram
signale pretjerane zabrinutosti i
vodim tematske emisije o zaboravljenim
godinama u večernjim terminima
na gradskom radiju

uglavnom prateći zadanosti posla
(ali nadam se s povremenim odbljescima genijalnog)
ti za tonskim pultom oglašavaš izmjene
u popisu pjesama na staklu flomasterom
ili guraš mi ispravke ispod vrata
i vraćaš me u stvarnost
s četrdeset pet postotnim uspjehom
svakog poslijepodneva, gemma
ulazimo u studio zajedno

i puštamo pluskvamperfekt iznenada na grad
pusti me da skrivam se ponekad
znaš me gdje sam, ja sam gospodin rujan
gospodin listopad

glavni urednik dao nam je odriješene ruke
i rekao da slušanost nije prioritet
sve dok puštamo njegove omiljene stvari
iz tih zaboravljenih godina svaki večernji set

a večeras je na redu 2007.
još jedna godina koje se više nitko ne sjeća
osim našeg šefa, koji traži smisleno objašnjenje očima
u prostoru, jer se još nije oporavio od bljeska
otkad je počeo prepoznavati mirise te godine
u pjesmama s prvog albuma Portico Quarteta
već nas četvrt sata preklinje da nastavimo
puštati samo stvari ovog benda, bez obzira na pozive
te da je ovo samo za njega
i racionalnost ga
u ovom trenutku pretjerano ne zanima
on određuje okvire
mi odrađujemo posao
pomalo suludo, ali ova priča
opstaje u tom obliku već deset godina

a još zanimljivije je da nitko
koga poznaješ neće znati izdvojiti naizust
niti jedan album koji bi obilježio tu godinu
bilo je prerano za artikulaciju kad smo disali 2007.
sintetiziram svoju tezu o kolektivnoj amneziji u eteru
vrijeme je oblikovalo prostor, gemma
nismo više znali kako oblikovati kulturu

u našem mikrosvemiru
više ne poznajemo skoro nikoga
tko bi gledao na vrijeme
kao podlogu nečeg otajstvenoga
ili barem usput pamtio događaje i razdoblja
života po glazbi i
godinama
nešto se dogodilo u međuvremenu
sa svima nama

i sve to pokušavam objasniti sebi i
slušateljima s pomalo indie maštom
svakog rujna i listopada

a samo tebi, gemma, objašnjavam
zašto
treba mi ovo mjesto
pokušavam otpetljati grad
prosuti mirise 2007. po
širom otvorenim prozorima
kroz radio, pojačaj mi slušalice
pusti mi Portico Quartet sad i pusti me
da skrivam se ponekad
znaš me gdje sam, ja sam
gospodin rujan, gospodin listopad