Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

MEZZANINE (NAŠA INAČICA MEĐUPROSTORA)

(julien)

pusti nešto za
nas
gemma
nešto od Laure Veirs, ako hoćeš
i pusti me
da ti obrišem suze
sve radiostanice nisu ih vrijedne, ovog
i bilo kojeg grada
svaki komad arta
pred njima se povlači u parket
u mrvicama i tamo raspada
radioskala je jednostavno premala da ih upije
i ne postoji medij
koji bi mogao primiti kvadratni
milimetar ovog međuprostora
ne bismo li, međutim,
baš večeras, gemma
trebali slaviti život
kad sjena smrti ponovno obilazi gradom
uvijek na isti način, uvijek na istim mjestima
stavi kaput, siđimo do Molo longa
pusti da se odvrti cijeli album, u čemu je razlika
svjetla grada trepere i ostaju nešto sasvim izvanjsko
za nas

(gemma)

obriši mi suze i uzmi mi kaput s vješalice
pustit ću ti Lauru Veirs samo zato što prosinac je
a znaš da poglavarstvo odnedavno pušta uživo i sasvim tiho
na razglas zadnjih pola sata programa gradskog radija
čitavom Avenijom
svjetlo u meni skoro ugašeno je, pomozi mi da ga održim
živim
večeras u metrou gužva je i pod nama podrhtavaju kolnici
naravno, sjećam se zime u našim međuprostorima
sjećam se mraza među nama na nedovršenim mostovima
obriši mi suze
sjednimo u mezzanine i pronađimo život ponovno
u zraku
između naših očiju

pokrenut ćemo piratsku radiostanicu, naći pravni okvir
stabilizirati frekvenciju, emitirati iz kućnog studija ako treba
i nećemo biti prvi, ionako se posve mijenja paradigma
a radio je medij koji preživljava, modelirat ćemo novi app
gradit ćemo neku novu priču
u to večeras sigurna sam

ukoliko imamo život u sebi ovaj trenutak je poklonjen
nebo nikad nije htjelo biti granicom ovog međuprostora, julien
gledaj kako me otključava, ono trajat će i kada
sva svjetla na Aveniji ugase se i kada pregore ulične svjetiljke
i kada ostanu samo prazne zgrade i plave linije parkirnih mjesta
ja znam da ovaj međuprostor preživjet će
uzmi mi ruku

imam već par ideja za novi intro