Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

TVOJA LJUBAV DOZIVA MOJE IME

(ne_mirovsky)

sigurno već znaš
što dolazi nakon ovoga
mnogo toga se promijenilo
prikrast ću se kao sjena koja se nadvija
nad začelje reda najnovije generacije hrvatskih književnika
želim učiniti ovu nesmotrenost
samo jednom
i samo iz jednog razloga
(i potom nestati natrag ispod radara
na dno impresuma Kazališta lutaka)
oni nazivaju svoje romane prijevodima
naslova albuma indie glazbenika
ja nazivam ovu pjesmu
najboljim prijevodom naslova pod kojim nitko još nije objavio roman
sigurno već znaš
vidiš po kosi prolaznika
kroz prozor na stanici kako diže se bura
i neka situacionistička kantautorska struktura
nanosi „skarlet“ u svijet s kojeg je iscurila boja
kroz tvoje mono-slušalice
ali tvoji tekstovi odaju kako
sigurno već znaš
da ova boja tek linija je krede koja ostaje
iza nas, nakon što se odlijepimo sa zida
kada dolazi naš vlak, dos_toyevsky
sigurno već znaš
da commuteri čekaju kad ćeš staviti na portal
svoju jutarnju recenziju
pa da odmah pronađu album u streamingu
i preslušaju ga čitajući te
ne pristajemo već godinama na čekanje
mnogo toga se promijenilo
znam da sigurno
jedan si od ovih što zure u laptop u nekom od vagona
ali problem je da svi zure u laptop
svi povremeno gledaju kroz prozor
svi imaju slušalice u ušima i nitko
se ovdje ne razlikuje osim po
neočekivanoj boji čarapa
commuteri ne gube vrijeme, mnogo toga se promijenilo
znam sigurno da
sigurno već znaš za mene
ali ne znaš moje ime
jedino ti i ja još uvijek pišemo pod pseudonimima
i to pripisujemo, kako naivno samo, svjetonazorskim razlozima
u magazinu prerušavamo svoje bojazni
i neuroze u recenzije
imam dojam da u svojim tekstovima odgovaraš na moje
ili ih barem nesvjesno posjećuješ
ponekad imam dojam dok te čitam kako

tvoja ljubav doziva moje ime

metatekstualno
slova rekonstruiraju me
dok putujem na posao
poput naratora iz nove stvari Nestalnih frekvencija
„Play Something Non-Polarizing“
poslije
tijekom dana zaboravljam na sve ovo
dok opet sutradan ne zakoračim u sanjivi vagon
puštam da me pretekneš u tekstu
i stavljam svoje tekstove online tek kad pročitam tvoje
svaka tvoja riječ ucrtava putanju kažiprstom
u zraku kojim tvoja ljubav putuje posve
neodređeno i besciljno
i doziva moje ime
ukoliko te ikad prepoznam
predstavit ću ti se
kao ona koju
sigurno već poznaješ
krenut ćemo odatle
ako te ikad prepoznam
mnogo toga se promijenilo
naša prava imena najantiknija su stvar koju posjedujemo