Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

K

 

(julien)

ja to zovem garažna metafizika
ti to zoveš jednostavno [ka:]
iznova siječanj, gemma
prikrada
se iza leđa
grada i prekriva nam oči
dlanovima nakon sumraka
i pita nas
tko smo i
zašto
s rupama u kišobranima
i fragmentima duboko u
ligamentima pita nas
zašto
raskopano središte naših
nutarnjih gradova
još uvijek ima oblik pitanja
kad ga više nitko
koga poznajemo ne postavlja
ozbiljno u urbanističkim planovima
danas svi putuju obilaznicom
ili koriste metro za odlazak na posao
stanica „Centar“ zatvorena je već
godinama i u fazi obnove trajno
iznova siječanj
raznosi lišće iza sljedećeg ugla
razlijeva svjetla semafora
kroz kapi u
unutarnjem odsjaju na naočalama
pa preko okvira na
cestu već pomalo
mokru ispod guma autobusa
i potplata
ja to zovem suburbana izvedena garažna metafora
ti to zoveš jednostavno [ka:]
i
sve to prikradanje
ugrađuješ
u svoje podloge, gemma, tkaš
u svoje instrumentale
s distanciranim glasovima
ili izoliranim zvukovima strojeva
koje si izrezala iz prostora usput
negdje među
odlučnim hodačima prema točki
[be:]
i nestabilnim operativnim sustavima
u stvarnom vremenu
zalutalima
u pletivo tvojih osjetila
na neuobičajenim frekvencijama
pohranila
kao okidače za otvaranje glavne teme
i klinove za bass linije, siješ ih kao
spleen među synthove samo
da ih rasplineš kasnije i sakriješ
kada
sve bude dostupno
a mi budemo
kupovali samo nostalgiju
i preuzimali odgovornost
postupno

ja to zovem garažna metafizika
ti to zoveš jednostavno [ka:]
jer
kažeš
ne znaš li da
fragmentiranost je opet neuroza i ovog desetljeća
a ljudi oživotvoruju obrise zamagljenih identiteta
s rubova fotorobota kojima dos_toyevski ocrtava
naše nutarnje gradove u svojim recenzijama
otkinuti smo od čitanja
svog „ja“
skoro bez znanja
otkrivamo na sebi tragove štete
učestalo iznova
ovog siječnja
neki to zovu čudan zaokret u programskoj shemi
ka seciranju vlakana
ja to zovem garažna metafizika
ti to zoveš
jednostavno
[ka:]

ti to
jednostavno
puštaš u eter
van
ja tada obično zašutim
i puštam
da umotaš grad
za spavanje