Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

STRAH OD PLUTANJA (IDEMO UŽIVO)

 

(julien)

potrebno je
sada
dok govorimo
izići na krov ovog međuprostora
i namjestiti antenu

da konačno čuješ kako
dolje na ulici
pa u pravcu izlaza
na Marc-Chagall-Straße
odljepljujem mislima bez ostatka
isprekidane linije s autobahna

i ako ne vjeruješ i odlučuješ čekati
izravno javljanje reportera
u studio
gledaj me kako razmještam mislima
predmete
u radnom okolišu jasnih pojmova
koje misliš da imaš o stvarima
i ideje o očekivanom slijedu događaja
naći ćeš natopljene
kišom s vanjske strane prozora
pokušaj ih odvojiti od stakla
pokušaj

i sve tvoje papire s pitanjima za goste
sve spajalice, ladice i klamerice
i sve uštipke sa stola
i vinile preko krovova
ravno iz omota s tvoje strane
stakla tonskog studija
zavitlat ću pogledom
zatvoriti oči i
moći pustiti da padnu na mene
tek kad sunce obasja me
kad sunce
obasja me

fali mi oštrica, znam
i sve vrijeme svijeta kako bih
isporučio sadržaj koji prodire
do koštane srži publike koja preferira reklame
pred glazbom koju puštamo
ali bojim se da neće biti odveć radiofonično
dok me čekaš da spojim rastrzane glasove
kada mumljam i zamuckujem
nećeš me čekati, bojim se
možda uzet ćeš moje nedovršene riječi
i potom me preliti iz etera
u plastični spremnik, arhivirati na polici
staviti naljepnicu i nastaviti živjeti
kao prije
nećeš me čekati, bojim se
a toliko bih htio imati sigurnost u sebi
da nećeš htjeti pustiti me kad primijetiš
da plutam besciljno
i strah me je
sve dok sunce ne obasja me
sve dok sunce

nisam molio za zamjenu uloge
za neku s boljim početnim pozicijama
molio sam puno dublje
nego kad se piše poezija
molio sam na Aveniji usred lokve kiše
za slobodu
od
straha od plutanja

 

(gemma)

jer strah me i sve manje kontroliram
pokrete
idem uživo (kažu mi)
nakon tvog priloga o Poppy Ackroyd
odmah nakon nove stvari
Nestalnih frekvencija
idem (kažu mi)
kad se upali lampica
idem

želim utisnuti svoje lice
u vrijeme

silaznim pokretom obrva
spuštam upaljeno glačalo
na plahtu pod kojom čuvaš
od prašine i nepotrebnih šumova
sve prilike kada nisi tražio nikad
dobro samo zato što je dobro za
drugoga
spuštam i tamo ga ostavljam

jer vidim
samo tvoj kažiprst na prekidaču
pored mikrofona
i u tvojim očima
da samo ti ideš uživo
da ideš
uživo

ti se pitaš o smislu
ne znaš li
da ja otjelovljujem pitanje
za tebe
ljubav je odabir
i moram ti reći
da tvoje opcije, okolnosti i želje
mislim da nisu stvarne
i čini mi se da trebat će ti sve vrijeme
svijeta
da ih prevedeš na jezik stvarnosti
i tamo održiš uživo
na svim frekvencijama
ljubav je odabir
koji uključuje
drugoga uživo

ja sam nešto stvarno
i želim ti samo reći
da dolazim do tebe
(kroz šumove i smetnje)
dolazim po
tebe
stavljam slušalice i
idem uživo za tri
dva
…(jedan)