Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

BITI OVDJE SADA

 

(jonas)

vrijeme ponekad mijenja način svog samoshvaćanja
a ponekad nas samo preoblikuje neprimjetno iznutra
i tako vidljivo izvana
trebam sigurnu stvarnost u sebi da je bolje
biti ovdje sada
od bilo kojeg drugog kuta gledanja
reci mi da nije moja krivnja
pritisni: šalji

vrijeme ponekad kristalizira i izgubi se iz vida
ostavlja nas sa zvukovima, prostorom i doticajima
ipak, nitko me ne može uvjeriti da je lošije
biti ovdje sada
nego bilo gdje drugdje
bilo kada
reci mi da sam u krivu
reci mi da nije moja krivnja
pritisni: šalji

vrijeme mi se ruga rastegnulo se kao žvaka
između fasada i fuga, očvrsnulo u žicu trapeza
nad Avenijom hodam i gledam te izvana
edith, dolje kroz plahte koje vijore
kao zastave grada na blagdan
hodam ovdje sada
provirujem kroz povez i ne padam
reci mi da nije moja krivnja
pritisni: šalji

vrijeme je priča koja obećava previše, edith
mogao bih ti nizati sms-ove do sutra
trebamo neki jednostavni narativ da
se vratimo u biti ovdje sada
bio sam jutros na drugom krugu razgovora
za posao urednika u servisu za streaming glazbe
razmišljaju ozbiljno da me uzmu na godinu dana
prošle su dvije godine tapkanja u mraku
ne mogu više čekati
reci mi da nije moja krivnja
pritisni: šalji

vrijeme je ispušteni svežanj balona bežičnih misli
kojeg svezao sam za gležanj i upravo
lebdi k prozoru tvog ureda
treba mi tvoja pomoć, ne mogu sam
biti ovdje sada
upravo su mi javili da sutra
u 9:00 počinjem raditi
ne mogu ti opisati kako se osjećam
predajem ti klince u 16:30, imam probu s
Nestalnim frekvencijama
reci mi da ćeš doći do tada
reci mi da postoji ovdje i sada
u kojem me voliš
reci mi da nije moja krivnja
pritisni: šalji

 

(edith)

propušteno vrijeme uvlači se u prašnjave zastore
i podmeće kosture u tvoje i moje međuprostore
prodire kao vlaga na moje najbolje predodžbe
treba mi netko tko će vrijeme provući kroz
iskupljenje
u nadubljoj tajnosti mene
(ovo kažem samo tebi)
postoji radikalna otvorenost za neko otajstveno
biti ovdje sada
i istodobno vječno
nije tvoja krivnja
pritisni: šalji

zašto vrijeme promatraš kao negative
koji tek treba razviti u tamnoj komori, daleko od svih
vrijeme je svežanj balona kojeg uvijek
unaprijed pristala bih nositi
Avenijom, označi ga kvačicom na svojoj listi poklona
za mene
kad shvatiš kako smo mi jednostavno
biti ovdje sada
ili jednostavno nismo
u krivu si
nije tvoja krivnja
pritisni: šalji

slikat ću te s prozora u crno-bijeloj tehnici
ne zaboravi se uhvatiti
za plahtu na putu prema
dolje, prema
biti ovdje sada
imaš višak slobodnog vremena
opraštam ti
nije tvoja krivnja
pritisni: šalji

kažeš da nema zapleta ova priča i da bi nam trebalo biti žao
kažem: dramatika u nama je, samo koža ti je navikla na šavove
možda smo ipak prekvalificirani za zadnjih deset godina
civilizacije, nadam se da nije istina
odlazim na hodnik pričati sa sobom da me ne primijete
nadam se da neću povratiti u koš
pored fotokopirnog stroja
(opet)
nije tvoja krivnja
pritisni: šalji

koliko teško može biti utjeloviti se u ovdje i
sada
i uopće biti
ako ti inbox bude poplavljen vodom
to sam samo ja, hodam po njoj i utapam se
povremeno, još dva sata do kraja radnog vremena
teško mi je odrediti koji bi bio najokrutniji mjesec
travanj zapravo i ne zvuči toliko lose
u usporedbi
krivnja je isključivo tvoja
ali prosinac me razoružava
preostalo suho lišće
oblikuje obruče u pokretu oko mojih koraka
to ovdje sada koje spominješ
postoji
poljubi klince za mene
stižem do 16:30
(nije tvoja krivnja)
pritisni: šalji