Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

GRADIM

(dos_toyevsky)

zašto art ostavlja uvijek nešto
kao gorko-slatki premaz na mašti
više gorko nego svježa karamela
manje kašasto nego prazan poklon
s mašnom
htio bih razrezati vrpce štitnika
od privida
preusmjeriti reflektor s trpećih umjetnika
art je izričaj i ujedno splet upitnika
razasut po Aveniji prostor koji peče
kao uvijek topao žig
s nutarnje strane zapešća
zatečeni smo
svakog jutra bez riječi i odgovora
kako mogu graditi ako
nemam ovaj odgovor, bolje da ostanem
nepomičan u mjestu i smrzavam se
na Aveniji
bolje da jednostavno šutim
ako nikad nismo bili slobodniji nego sada
a opet manje vrijede sve vrpce zapisa „Soničnih dihotomija“
i svi prošli i budući brojevi Kazališta lutaka
svi albumi Nestalnih frekvencija
sva napuštena industrijska ostavština u središtu grada
manje vrijede od bilo kojeg trenutka iskrenosti i
priznanja da nemam ovaj odgovor sada
bolje da pokažem prazne ruke nego da
gradim prostor koji je neodrživ
i koji neće govoriti ništa vrijedno
nikome niz vrijeme
bolje da se posvetim skidanju štitnika
s rubova Avenije, kako bismo je vidjeli jednom
kakva uistinu jest
bolje da šutim
jan iz Nestalnih frekvencija
snimio je s bendom zadnji album i sada
odlazi u posvećeni život, ne ulazim u detalje
želim kleknuti ispred ove dvije činjenice
jan shvaća da je ovaj međuprostor nas i Boga
nešto najvažnije na svijetu
a ja onaj odgovor jednostavno nemam
zato bolje da šutim i kleknem u sebi
dobro će mi doći sad
da malo smrzavam se
sniježi i nema
nikoga na cesti