Avenija : dokument jednog vremena i međuprostora | skarlet_p

JUTRO POSTAJE EKLEKTIČNO
(EDITH, PONEKAD)

 

(jonas)

utisak
edith, ponekad
izolirajuće praznine u mislima
koja kao da je oduvijek tu
ali kao da nam nije pripadala
nikad
intenzivna i obuhvatna u trenutku buđenja

kao skoro nepodnošljiva
edith, ponekad
sva lomljivost svega

nalik na otvoreni lanac indicija
neke metafizičke drame
(svi ga imaju, vidim,
baš svi oko zglobova)
u koju smo sasvim sigurno
upleteni kao suučesnici
jer naši otisci blizu su
tuge svijeta posvuda
ali bez ikakvog sjećanja
ili tragova na svojim tijelima
možda pokoja ogrebotina
iznutra
bez ikakvog objašnjenja

ovaj san tako je stvaran
edith, ponekad
i znam da ću ujutro naći u sebi odložen
poput crne kutije na noćnom ormariću
pokoji fragment smisla svinut preko bridova
svijesti
dok se koža ne izravna
naći
nutarnja obilježja
kontuzije
uslijed toga što
upravo

sanjao sam
kako govorim na frekvenciji
koju primaju isključivo kao šumove
ljudi koje volim i ne osvrću se
uopće
ili
da je probijena ograda obilaznice
da sam skroz izvan ceste
da se možda još preokrećem
automobilom na livadi nizbrdo
i ostajem visjeti okačen
o sigurnosni pojas
kad se zaustavim među stablima
a gravitaciju
osjećam
kako me uvlači
prije buđenja

kao skoro nepodnošljiva
edith, ponekad
sva lomljivost svega

dočekujemo buđenje zasuti
staklenom kišom fenomena
koja prolazi kroz kožu
i zaustavlja se duboko u tkivu
svaki dan
ona pada na nas i dok tonemo u san
nikad potpuno spremni
na sve što se može
pojaviti
iza sljedećeg
ugla
vjetar
raznosi lišće

u k lj u : č u j e
se radiobudilica
grad se budi
razderanih kišobrana
jutro
trgne nogom refleksno
i prolije vjedro svježeg asfalta
po cijeloj širini zida sobe
i po
dužini dana
i
postupno
postaje eklektično

komadići identiteta
i dubina modrica iz proteklih dana
vraćaju mi se u valovima
dok ležim
kao i snaga u rukama
ustajem iz kreveta
uranjam lice
u dlanove pune vode
pogledam se u ogledalo
i čujem grad
kroz zidove
kako pere zube i
kroz antene
kako
pleše pleše
pleše
pleše
pleše
uz radio

kako
pleše pleše
pleše
pleše
pleše
uz radio