Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

GRAĐENJE

Ostale su drvene stube i glasovi koji su nadjačali osjećaj napuštenosti. Krug svjetla na stropu ne kazuje pouzdano o truloj gredi s koje je pala žbuka, niti o stubištu koje nagriza crvotočina. Krajnji dosezi novog prostora tek se ispunjaju tajnovitim pregradama.

Bez tragova i taloga prošlosti, zidovi trepere ispunjeni svjetlom. Stubište je posve čisto, bez mutnih odsjaja petrolejke i vunenog praha na izduženu sagu.

Sobe, hodnici i zrcala odjekuju u bojama predvečerja. Škripa brave najavljuje se pomicanjem sjene nad vapnom pobijeljenim zidovima. Na podlozi vreline prostire se hlad.

Sunce uvučeno pod prag raspada se u rahlim šupljinama. Prema dubini podruma i visini tavana šire se nepoznati zvukovi. Sustižu zazidan omjer, tiho nestajanje.