Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

POSOLICA

Slanoćom zasuta vrata. Sporo se suši vlaga podrezanih grana. Ljušte kapi raspuklih valova.

Od napuštenih kuća prema morskom tjesnacu pritječe svjetlo. Dvostruki obruč neba počiva nad pustim, otvrdlim tlom.

Sol sjaji u oblacima. Naplavine na žalu mrve se, rasipaju u zdvojna, zamagljena sunca. Latice sljeza i majčine dušice prekrile vinograd.

Iza trstika posolicom orubljena su mjesta koja noću pohode lastavice. Duše pokojnika taknute dahom zore.

Kamenjar pretvoren u oštrice. Kristali soli uvlače se u rascvjetale grmove kadile, žukljice i šipka. Raspršeni oblaci talože se u bodlje sikavca. Gavran i galeb zasuti slanom prašinom.

Sol raste iz trpkih trava, plavi se u kori brijesta i jasena. Iskri i sagorijeva u mrklim vrtačama. Stada pasu zasoljene stabljike.