Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

USIDRENA VODA

 

Ispod suhozida i stabala lokva otvara dno. Zaustavio se rast, prestalo nicanje. Snizilo se polje, otvorilo ljuske osušene zemlje. Razlivene vode utiskuju odraze na perje divlje patke i prepelice. Sve teže nebo gura zapletene valove. Tamno je usred podneva. Utihlo grmlje i trstike. Mreškaju se krila opora zraka.

Dugo se čekalo da se otopi sol. Gorki okus trava sazrijeva u sparušenim gredicama. Slani vjetar zacjeljuje ranjene panjeve.

I tamo gdje je nikad nema, usidrila se voda. Prekrila preslice i modre cvjetove. Živo zrcalo ne smanjuje se, niti povećava. Pod srebrnom površinom lahori šaš.