Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

KIŠA NA OTOKU

Na dnu smo nebeske kupke pritisnuti kapima. Zatvoreni u tamne kuće osluškujemo nadiranje vode. Posvuda je: u korijenju ružmarina, kadulje, smilja. Za vrtnim vratima, bačvama i drvima. Preplavljuje trgove i ulice, slijeva se niza škrape i litice. Otječe u more. Otok se oslobađa nataložena lišća i prašine. Sol i pijesak tonu prema otvorenim dubinama. Drobi se i puca što je bez zaklona i uporišta. Načeto stijenje, natruli panjevi, rune se u protočni vrutak.

Mokrina napaja i otkida napukle zidove.

Kiša ispire nizbrdicu, putove, mravinjak. Brodice i crkvice. Ogoljuje vinograd i pašnjak. Razlivena kamenjarom skuplja se. Taloži u mineral.