Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca
POSUŠENO MORE
I.
Za našim leđima more. Više ga ne gledamo. Miris soli rasuo se po hrpicama sjena. Tragovi posušenih valova uvukli se pod lapor i vapnenac.
Nigdje hlada ni krošnji. Koplja sunca duboko zarivena pod žal.
Kako je tiha modrina što se svlači s bijelih haljina. Nečujna bonaca i sjena spaljena u zrncima pijeska.
II.
Ostaci jedra probodeni trstikom, uzdižu se za dušama nestalih. Iz neznanih daljina dolutali moreplovci. Anđeo Urijel vodi ih u postojbinu tišine.
III.
Jesu li to dugo željena pristaništa? S olupine lađe otpala sidra. Iskrivilo se kormilo, otkinuo jarbol. Vesla već davno izgubljena. Samo ih je morska struja nosila do sipkog pijeska gdje se mrijesti maestral.
Sadržaj
ATLAS OTOKAAtlas otoka
Zatamnjeli otok
Prozor, stube
Zrcalo riječi
Osoljeni otok
Mreže
Papirnati brod
Sidrište
Građenje
Iza škura
Oblaci, ptice
Uporišta
LJETO U KISSI
Zametnuti trag
Kao sveci
Lice uraslo u korov
Iščekivanje
Napušteni stani
Ljeto u Kissi
Smokva
Suhe smokve
Međuglasja
Akordi
Ljetna slika
Odlazak
POSUŠENO MORE
Odrazi u lokvama
Kruženje
Vezani sjenom
U suton
Tragovi
Večer u kamenjaru
Posušeno more
Pred oluju
Nevera
Kiša na otoku
Novaljsko polje
Odlomci
Usidrena voda
ZVONO U BUNARU
Na Planjki
Dno bunara
Bunari u polju
Kružnica
Svjetlo vode
Bunari ticala
Štitovi od zvijezda
Zvono u bunaru
Putokazi
Presahli bunari
SOLARNI VJETAR
Rak samac
Solarni vjetar
Skrivena strana
Posolica
Lunjske masline
Vinogradi
Utvrda Svetojanj
Naplavine
Noćna pjesma
Groblje u Jazu
Impresum