Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

NEVERA

 

Korijen munje spusti se pod zemlju, odjekne duž otoka. Vatra oprži stablo, grm. Ugljeni trag. Predmeti se pretvore u leptira, polete sa stola. Na trenutak razdijeli ih blijesak.

Užarena nit spaja i prošiva tamno korijenje, razmiče naslage kristala. U sumraku svijeta bude se mravi i gušteri.

Napuštene kuće isijavaju snažno svjetlo. Ostaci gnjeva prodiru u neprobojne zidove. Okomice sjena razvezuju se u prah.

Zagrmi kroz raspuklo tlo. Iza sažganih trava i korova oglasi se pustoš.