Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

MEĐUGLASJA

Poput naranče odvaja se kugla sunca, uspinje do vrha jarbola, zalazi u neko drugo more. Uranja u bezimene uvale. Ogledava se i odande odjekuje.

Između Crkve svete Katarine i svete Marije, utisnuta sparina. Putuje gradom kao posve lagan plašt. Podvlači se pod krovove kuća, u zvonik, krošnje sofora i lastavičja gnijezda. U ravnoteži je sa svim dijelovima dana.

Žega isijava iz rubova stijena, tamni u stiješnjenim konobama. Užarena lopta odbija se od prozora i toplih zidova. U dvorištima pucketa stisnut hlad, nabire listove raspuklih smokava.