Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

RAK SAMAC

Bura je osolila polje i vinograd. Isušila vlagu iz prekopanih vododerina. Stvrdnula zemlju u čvrst, neprobojan omotač.

Šumi i pucketa sve što još nije propupalo. More se prelijeva preko rubova otoka.

Na listovima smokve zrcali se indigomodra slika oblaka. Hlapi zajedno s klupkom sjena. Vrhovi trnja razlamaju privid.

Sol se stopila s korijenjem, potamnila listove. U prazninu oko grana zavukla se zrnca prašine, umanjene čestice svemira. Po suhoj kori crnike svjelucaju niti paučine.

Izduženim žalom razbacane školjke. Rak samac posrče plićakom s kućicom morskog puža koju je prisvojio.