Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca

UTVRDA SVETOJANJ

U pustoj utvrdi mrjestilište vjetra. Bura napinje sjenu zida. Sunce nastanjuje sljuštene prostorije. Izgara jezgra ruine.

U kameno vreteno utisnuta krljušt riba i perje galeba. Korijenje sobine, bušinca, kadile. Grmovi obujmljuju i prekrivaju ostatke soba, prozora, puškarnica.

Svjetlo se gasi na vrhu oble krune. Mrve se žbuka i zidine.

Glasovi ratnika i čuvara što su bdijeli nad otokom, bešumno sipe, slijevaju se niz padinu, do zatona i uvale.

Davno napuštenu tvrđavu ispija žega. Trošno zdanje brani se samoćom.