Novaljski svjetlopis | Andriana Škunca
KAO SVECI
Zimska noć. Mrznu stabla. A mi, zagrijani šetnjom počivamo pred starim vratima. S golih grana mendula mliječ ugaslih zvijezda.
Opkoljeni mrakom gledamo obruč crnila. Plamen svijeće osvjetljava i neka druga, zatamnjela lica, koja stoje uokrug.
To su oni što prilaze živu svjetlu, ma kako maleno bilo. Sjena dotakne ruku. Bešumno otapa se vosak.
U zimskoj noći, pred trošnom kućom, sjedimo kao sveci. Na stolu prošek, bademi i vino.
Sadržaj
ATLAS OTOKAAtlas otoka
Zatamnjeli otok
Prozor, stube
Zrcalo riječi
Osoljeni otok
Mreže
Papirnati brod
Sidrište
Građenje
Iza škura
Oblaci, ptice
Uporišta
LJETO U KISSI
Zametnuti trag
Kao sveci
Lice uraslo u korov
Iščekivanje
Napušteni stani
Ljeto u Kissi
Smokva
Suhe smokve
Međuglasja
Akordi
Ljetna slika
Odlazak
POSUŠENO MORE
Odrazi u lokvama
Kruženje
Vezani sjenom
U suton
Tragovi
Večer u kamenjaru
Posušeno more
Pred oluju
Nevera
Kiša na otoku
Novaljsko polje
Odlomci
Usidrena voda
ZVONO U BUNARU
Na Planjki
Dno bunara
Bunari u polju
Kružnica
Svjetlo vode
Bunari ticala
Štitovi od zvijezda
Zvono u bunaru
Putokazi
Presahli bunari
SOLARNI VJETAR
Rak samac
Solarni vjetar
Skrivena strana
Posolica
Lunjske masline
Vinogradi
Utvrda Svetojanj
Naplavine
Noćna pjesma
Groblje u Jazu
Impresum