Jazz, afrička vuna | Milko Valent

2.

dugino pleme sluša jazz
i živi suzu: sveca u kurvi,
radost u duši, srce u komi,
duge noći bola u mozgu, patnje u očima,
kratke dane raspadanja bez veze,
bešćutnu blagost ubojice i umjetnika
svi koji su protrčali ispod duge
postali su pacijenti nježnosti
osjetili su sva godišnja doba.
krhkost prikrivaju grubošću
čitaju knjige o ludilu, smrti i nesreći
na putu za nigdje koje je blizu
ali oči ne mogu sakriti
iz njih vire improvizacije užitka,
religija tijeloduha, plavo u zelenom
privlačni bitak mesa na izdisaju
vječni jazz