Jazz, afrička vuna | Milko Valent
2.
pokraj umjetničkog paviljona
te pijane subote
na trenutak umre umjetnost.
zelje i leptiri žive uvijek.
peludna groznica polaže ispit.
u ludoj prašini pustinje
sudbonosno cvate žuti slučaj.
cijeli svibanj stane u boju
tvojih latica, u jedan gutljaj dipsomanije.
neodoljiva žeđ ljubavi
gasi se u vatri i strahu
malih asfaltiranih ljudi
Sadržaj
Pjesma njezinom anusuuvodni jazz u prozi
VJEČNI JAZZ
[Dugino pleme]
noć punog mjeseca
dugino pleme sluša jazz
[Neuro jazz / 7 varijacija]
Ljetna vježba za pticu
Slatka žeđ ili robovi slobode
Glas polubogova
Javna kuhinja
Nebo te nečujno voli
Sentimentalni glas proroka
Kabriolet broj 13
[Refren magla]
dobro započni dan
asfaltirana bića umiru dvaput
svaka životna pjesma žestoki je
pa udubimo se onda južnije ti i ja
[Fatalni čovjek]
ja sam jaki idiot, fatalni muškarac
pokraj umjetničkog paviljona
kad sam te ugledao
uski živci stvoreni su za jazz
[Moderne životinje]
ne želim biti zagonetan
vrijeme je stalo, mi smo se kretali
voda možda i nije dosadna
najednom ti, proljetno ponavljanje
izgubili smo osjećaj za ironiju
KORALJI, ALGE, KAOS
urbane elegije
[Koralji na crno]
prije spavanja
moj Posejdone
kako razbiti
što mi je, o Neptune?
primjećujem da dnevni snovi
[Nedodirljiva soba]
nisam od onih
potpuno se vraćam u sobu
moja soba je prostrana
danas osjećam blagi nemir
[Autobusi su nesigurni]
poznanici me razlikuju od noći
nisam tužna
danas sjednem u autobus
[Amaro, amore!]
rođena sam u znaku raka
pitala sam u Delfima onu rupu
u mojoj sobi nikada
danas neću biti u sobi
[Sudbina je dodir]
na poslu sam distancirana
već dugo ne jedem meso
[Pomrčina tikvice]
svakome se može desiti
noć opet kaplje
Impresum