Jazz, afrička vuna | Milko Valent
3.
moja soba je prostrana
ali ipak pretijesna za moje
siromaštvo. slike na kojima sam
oskudna i crna lijepim
na vedro zvjezdano nebo.
proglašavam ih prigodnim
plakatima vlastite zbunjenosti.
ponekad mekanom pamučnom
krpom obrišem psa i sedam
mačaka. oni su zahvalni.
vole polusebičnu njegu.
naročito mačke koje
ionako rijetko surađuju.
daleko sam dogurala u ljubavi,
mravi su moji sljedeći
kućni ljubimci.
Sadržaj
Pjesma njezinom anusuuvodni jazz u prozi
VJEČNI JAZZ
[Dugino pleme]
noć punog mjeseca
dugino pleme sluša jazz
[Neuro jazz / 7 varijacija]
Ljetna vježba za pticu
Slatka žeđ ili robovi slobode
Glas polubogova
Javna kuhinja
Nebo te nečujno voli
Sentimentalni glas proroka
Kabriolet broj 13
[Refren magla]
dobro započni dan
asfaltirana bića umiru dvaput
svaka životna pjesma žestoki je
pa udubimo se onda južnije ti i ja
[Fatalni čovjek]
ja sam jaki idiot, fatalni muškarac
pokraj umjetničkog paviljona
kad sam te ugledao
uski živci stvoreni su za jazz
[Moderne životinje]
ne želim biti zagonetan
vrijeme je stalo, mi smo se kretali
voda možda i nije dosadna
najednom ti, proljetno ponavljanje
izgubili smo osjećaj za ironiju
KORALJI, ALGE, KAOS
urbane elegije
[Koralji na crno]
prije spavanja
moj Posejdone
kako razbiti
što mi je, o Neptune?
primjećujem da dnevni snovi
[Nedodirljiva soba]
nisam od onih
potpuno se vraćam u sobu
moja soba je prostrana
danas osjećam blagi nemir
[Autobusi su nesigurni]
poznanici me razlikuju od noći
nisam tužna
danas sjednem u autobus
[Amaro, amore!]
rođena sam u znaku raka
pitala sam u Delfima onu rupu
u mojoj sobi nikada
danas neću biti u sobi
[Sudbina je dodir]
na poslu sam distancirana
već dugo ne jedem meso
[Pomrčina tikvice]
svakome se može desiti
noć opet kaplje
Impresum