Jazz, afrička vuna | Milko Valent

3.

 

moja soba je prostrana
ali ipak pretijesna za moje
siromaštvo. slike na kojima sam
oskudna i crna lijepim
na vedro zvjezdano nebo.
proglašavam ih prigodnim
plakatima vlastite zbunjenosti.
ponekad mekanom pamučnom
krpom obrišem psa i sedam
mačaka. oni su zahvalni.
vole polusebičnu njegu.
naročito mačke koje
ionako rijetko surađuju.
daleko sam dogurala u ljubavi,
mravi su moji sljedeći
kućni ljubimci.