Jazz, afrička vuna | Milko Valent
1.
nisam od onih
koji ozbiljno shvaćaju prašinu.
uzaludno je čistiti prazninu.
naginjem se kroz prozor,
dakle prozori postoje.
na ulicama ritualna živost
odlazaka na groblje.
poluživi ljudi
veselo i ravnodušno
komentiraju spomenike.
mučno mi je od zelenkastih
sjena prolaznosti hodača.
Sadržaj
Pjesma njezinom anusuuvodni jazz u prozi
VJEČNI JAZZ
[Dugino pleme]
noć punog mjeseca
dugino pleme sluša jazz
[Neuro jazz / 7 varijacija]
Ljetna vježba za pticu
Slatka žeđ ili robovi slobode
Glas polubogova
Javna kuhinja
Nebo te nečujno voli
Sentimentalni glas proroka
Kabriolet broj 13
[Refren magla]
dobro započni dan
asfaltirana bića umiru dvaput
svaka životna pjesma žestoki je
pa udubimo se onda južnije ti i ja
[Fatalni čovjek]
ja sam jaki idiot, fatalni muškarac
pokraj umjetničkog paviljona
kad sam te ugledao
uski živci stvoreni su za jazz
[Moderne životinje]
ne želim biti zagonetan
vrijeme je stalo, mi smo se kretali
voda možda i nije dosadna
najednom ti, proljetno ponavljanje
izgubili smo osjećaj za ironiju
KORALJI, ALGE, KAOS
urbane elegije
[Koralji na crno]
prije spavanja
moj Posejdone
kako razbiti
što mi je, o Neptune?
primjećujem da dnevni snovi
[Nedodirljiva soba]
nisam od onih
potpuno se vraćam u sobu
moja soba je prostrana
danas osjećam blagi nemir
[Autobusi su nesigurni]
poznanici me razlikuju od noći
nisam tužna
danas sjednem u autobus
[Amaro, amore!]
rođena sam u znaku raka
pitala sam u Delfima onu rupu
u mojoj sobi nikada
danas neću biti u sobi
[Sudbina je dodir]
na poslu sam distancirana
već dugo ne jedem meso
[Pomrčina tikvice]
svakome se može desiti
noć opet kaplje
Impresum