Jazz, afrička vuna | Milko Valent

2.

 

nisam tužna.
nemam vremena.
stignem samo na samoći
podgrijati svakodnevni obrok tame.
primjećujem da ravnodušnost
najljepše cvate u veselom društvu.
vanjski dio sebe,
crni koraljni greben,
ukrasim svojom dugom kosom
boje svježeg asfalta.
ako se itko usudi,
brodolom je neizbježan.
mogu li ja uopće
izbjeći razmak
i otopiti led na površini
svojeg urbaniziranog mesa?