Jazz, afrička vuna | Milko Valent
6. SENTIMENTALNI GLAS PROROKA
vjerska tišina
neizbježna je u lošim skladbama.
zbog toga evo ti blage vijesti:
ja sam onaj kojeg ćeš sresti
na rubu bljedila.
ja sam glas onoga
koji viče na koncertima
jer želim nadjačati preglasnu tihost
usporenih idiota, prašinu u nastajanju.
znam, borba protiv prašine je uzaludna
ali moje je područje ono nemoguće.
na tome radim u slobodno vrijeme.
ja sam tvoj osobni prorok, vrlo nestašan.
bit ću u tebi i onda kad izumru
tvoje obilne, raznovrsne menstruacije.
izliječit ću te od depresije
i naglih trzaja melankolije.
tada ćeš veselo koračati kroz dječake
i pjevati jazz tamo gdje je noć,
tamo gdje žive bogati beskućnici.
zborno pjevanje nije za tebe.
njega pjevaju buduće sirotice,
nesretno udane žene iz razorenih
popravnih domova i loših kuća,
invalidne majke koje će rađati
ciničnu djecu sa jakim osjećajem
za autizam, komunizam, fašizam
i potrošačku psihodeliju.
daleko si ti od zbora, istina se pjeva solo.
znam, čuo sam te u kupaonici,
slikali smo mural s altamirskim usnicama:
nježnicama na plavoj pozadini.
od tvog glasa boja se
tjednima nije htjela osušiti.
a nabacila si tek nekoliko vokalnih skica.
ti , dušo, moja žensko-muška ljubavi,
pjevat ćeš jebeno dobar neuro jazz
ravno iz pizdine sukrvice u altu,
dritto iz promuklih jajovoda u kontraaltu,
direktno iz naboranih muda i blistavih
jajnika proljetnog lirskog soprana,
efektno iz jaja u nojeve glave
skamenjenih prinčeva publike.
i ja ću te slušati. zamotat ću
vječnost u tvoje nabrekle glasnice.
oduševljeno ću drkati ispred podijuma
kao Diogen u punoj snazi
okružen surovim grčkim kurvama
sa smislom za poeziju.
pjevat ćeš takav jazz od kojeg će se
Eskimi istovremeno smrzavati i znojiti
slušajući tvoje sirene
za uzbunu u preponama,
tvoje kompaktne pločice kaosa,
doručka, piva, konjaka i vrućeg sladoleda.
ti bi mogla otpjevati i prvi orgazam
nesretne nimfomanke od 60 godina.
kada ti zapjevaš vječni neuro jazz
pojanje svećenika i ostalih majstora pjevača
bit će tek tiho zujanje pustinje
a riječ pape tek pokušaj:
mali nedjeljni solfeggio za djecu kaosa,
za umobolnu djecu suvremene brzine.
Sadržaj
Pjesma njezinom anusuuvodni jazz u prozi
VJEČNI JAZZ
[Dugino pleme]
noć punog mjeseca
dugino pleme sluša jazz
[Neuro jazz / 7 varijacija]
Ljetna vježba za pticu
Slatka žeđ ili robovi slobode
Glas polubogova
Javna kuhinja
Nebo te nečujno voli
Sentimentalni glas proroka
Kabriolet broj 13
[Refren magla]
dobro započni dan
asfaltirana bića umiru dvaput
svaka životna pjesma žestoki je
pa udubimo se onda južnije ti i ja
[Fatalni čovjek]
ja sam jaki idiot, fatalni muškarac
pokraj umjetničkog paviljona
kad sam te ugledao
uski živci stvoreni su za jazz
[Moderne životinje]
ne želim biti zagonetan
vrijeme je stalo, mi smo se kretali
voda možda i nije dosadna
najednom ti, proljetno ponavljanje
izgubili smo osjećaj za ironiju
KORALJI, ALGE, KAOS
urbane elegije
[Koralji na crno]
prije spavanja
moj Posejdone
kako razbiti
što mi je, o Neptune?
primjećujem da dnevni snovi
[Nedodirljiva soba]
nisam od onih
potpuno se vraćam u sobu
moja soba je prostrana
danas osjećam blagi nemir
[Autobusi su nesigurni]
poznanici me razlikuju od noći
nisam tužna
danas sjednem u autobus
[Amaro, amore!]
rođena sam u znaku raka
pitala sam u Delfima onu rupu
u mojoj sobi nikada
danas neću biti u sobi
[Sudbina je dodir]
na poslu sam distancirana
već dugo ne jedem meso
[Pomrčina tikvice]
svakome se može desiti
noć opet kaplje
Impresum