Jazz, afrička vuna | Milko Valent

3.

svaka životna pjesma žestoki je
trzaj smrti koja želi živjeti.
vozi po rubu nikad usahle ruže,
nosi odjeću od bijelog praha.
to je šećer, ljepota u nizu,
smrvljeni ugljikohidrati događaja.
to je užas sjebanih kristala:
prolaznost bez cjeline trenutka,
avantura otmjene nostalgije,
mrtva koncentracija vremena,
vrijeme uvijek vrućeg pepela
za uzaludnu pticu.
ako ne čuješ jazz i maglu
ti si sjajni invalid na tržištu modela
ili abortus komparativne književnosti.
molim te, budi heroina na konju
jaši prema izlasku sunca i sjećaj se
zalazaka, svakodnevnih umiranja.
dok jašeš slušaj jazz i maglu, slušaj
njihove oči sa iznenadnim suzama.
znaš, zamagljene duše iz kaosa
najjasnije vide glazbu,
lijek za okrutna srca u međunožju