Jazz, afrička vuna | Milko Valent

2.

 

moj Posejdone,
možda sam malo nervozna
kad pjevam o dušama
koje nikada nisu mlade.
i danas sam grizla nokte
do korijena,
do prve krvi
na trgu punom javnih poslova.
nitko se nije osvrnuo.
asfaltirana tuga
postala je normalna
u gradovima bez jakih emocija
i smisla za pojedinačno.