Jazz, afrička vuna | Milko Valent
7. KABRIOLET BROJ 13
godinama sam pripremao srce.
djevojke sam krstio površnom tekućinom
i slušao pobjednički instrument
bez sunca u kosi, sa ironijom u očima.
svako jutro viknuo bih
a gdje si ti meni
i buncao vrhunska tepanja,
poeziju osnovne krvi
bez soneta i literarnih grčenja.
Petrarca bi od zavisti poslao Lauru
u papinske katakombe zla,
spalio sve stihove
i zatim me ubio guščjim perom.
čekao sam te u mraku
tek procvalih djevojaka.
punih 13 godina studirao sam noć,
plijevio njihove nježnice od loših
prethodnika i pubertetskih neuroza.
ponekad bijah prvi
u nizu malih smrti i velikih snova.
harem na margarinu, kruhu i vinu.
najsiromašniji Casanova u povijesti
novih kuća i malih servisa praznine.
pio sam alkohol sa veselim gubitnicima.
politiku sam pospremio u televizor.
poučavao sam bića priručnoj radosti,
svrsishodnoj ophodnji bokova.
bio sam tek u jednom stihu:
u paklu lakog mesa mladosti,
teške droge za samoću bez mira.
onda je na katedrali
izbilo Veliko Pijano Popodne.
u ekstazi teturao sam pobožno
sve do Zrinjevca,
parka koji je proslavio Zagreb
kao dvaput brušeni klitoris
najskuplju prostitutku Pariza.
plave note, modri tonovi i ti:
plavi anđeo, mali prozirni bog.
odapeli smo plavu sinkopu
i vječno pjevaju vodoskoci,
pivo s pjenom i ludi samostanski
vrtlari bez ikakva obrazovanja.
žubor relativno zdravog ludila,
naša pupčana vrpca…
i traperice, olovka, papir, žuto piće,
neuro-neuro u zjenicama.
vječni jazz
u našim kabrioletnim očima
Sadržaj
Pjesma njezinom anusuuvodni jazz u prozi
VJEČNI JAZZ
[Dugino pleme]
noć punog mjeseca
dugino pleme sluša jazz
[Neuro jazz / 7 varijacija]
Ljetna vježba za pticu
Slatka žeđ ili robovi slobode
Glas polubogova
Javna kuhinja
Nebo te nečujno voli
Sentimentalni glas proroka
Kabriolet broj 13
[Refren magla]
dobro započni dan
asfaltirana bića umiru dvaput
svaka životna pjesma žestoki je
pa udubimo se onda južnije ti i ja
[Fatalni čovjek]
ja sam jaki idiot, fatalni muškarac
pokraj umjetničkog paviljona
kad sam te ugledao
uski živci stvoreni su za jazz
[Moderne životinje]
ne želim biti zagonetan
vrijeme je stalo, mi smo se kretali
voda možda i nije dosadna
najednom ti, proljetno ponavljanje
izgubili smo osjećaj za ironiju
KORALJI, ALGE, KAOS
urbane elegije
[Koralji na crno]
prije spavanja
moj Posejdone
kako razbiti
što mi je, o Neptune?
primjećujem da dnevni snovi
[Nedodirljiva soba]
nisam od onih
potpuno se vraćam u sobu
moja soba je prostrana
danas osjećam blagi nemir
[Autobusi su nesigurni]
poznanici me razlikuju od noći
nisam tužna
danas sjednem u autobus
[Amaro, amore!]
rođena sam u znaku raka
pitala sam u Delfima onu rupu
u mojoj sobi nikada
danas neću biti u sobi
[Sudbina je dodir]
na poslu sam distancirana
već dugo ne jedem meso
[Pomrčina tikvice]
svakome se može desiti
noć opet kaplje
Impresum