Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

ALBA

Koketirali smo poput ljetnih monsuna s oblutkom
Najružičastijim i najtužnijim od svih
Posjeli smo ga u moje podnožje i čekali da nabrekne
Poput mojih dojki u vrijeme prve trudnoće
Najteže
Osjećala sam slatkasti miris cvjetnog voska
Oslanjala se na mrvice i skupljala ih u bezbrojnim
Zapisima među stoljetnim kuharicama
Nisam zaboravljena
Ponavljala sam djecu nekoliko
Godina zaredom lulica u ustima i miris ušećerene vanille
Pod jezikom i hrapavih mrvica duhana na žućkastim zubima
Prva je bila najteža alkoholne isparine iz mojih usta sipale
Su poljupce po ustima mojeg jutarnjeg ljubavnika
Bez jutarnjeg protezanja samo životinjski porivi su provirivali
Ispod štokova vrata
A mi zapečatili svilene plahte kao da su prve i kao da smo prvi
Redala sam djecu nekoliko godina zaredom
I obećavala si kako mi nitko neće ukrasti mladost
Redala sam jutra jedno za drugim
Uvijek netko drugi a ista vanilija i plahta boje ljuske jajeta
Nosim mladost u Cadusovoj boji na kosi
I čudim se; lopov je odmakao za deset koraka ispred mene