Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

VJEŠTIČJA KUHINJA

Progutala si smaragd
Ti prokleta Marijo u mojoj kuhinji dok
Nismo ispijale kave i pričale o ničemu
Htjedoh ti pokazati sekvoje na mom krevetu ali
Samo si zabacila glavu i odmahnula rukom
Well then fuck you prokleta Marijo
Što ne mariš za moj kapučino koji ne radi
Ne visi ti život o koncu nego o užetu
Tajna će te izjesti dok budeš izgovarala njegovo ime
A lažeš da si prvorođena izrast ti je prekrio skalp
Snijeg kopni ma kod tebe ga nikad ni nema
Ja sam dražestan stvor
Kako sam mu se samo zavukla pod kožu smuči mu se već
Pri samom pogledu na mobitel
Ja idem na tretmane
On ih obnavlja
Ti ih negiraš
Prokleta Marijo želim biti malena poput tebe
I svekorisna i ne želim ti govoriti fuck you
Ali naprosto volim kako mi usne otvrdnu dok izgovaram F
Osjećaš li oluke zimi pod prstima i čuješ li svemoguću tišinu
Fuck you prokleta Marijo
Trbuh potamni ljeti a ja želim biti porculanski bijela
Bijela porculanski poput tebe dok kopniš poput
Snijega dok ga kiša ne pokvari odvratna
Poput šećera i dobra poput kokaina
Da znam
Neupotrebljivost mi prelazi u naviku
I velika poput kipa slobode
A sad pojedi taj kesten-pire sa šlagom i
Fuck you prokleta Marijo