Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

ZAUVIJEK

 

Na takvu lomljivost nisam nikad naišla
Ne smije te se gledati propadaš dublje ma nema
Tu zavjere samo te želimo žaliti i govoriti
Kako te i cvijeće iz vrta pozdravlja ma
Zaboravi na propalu godinu trešnja će početi
Pupati uskoro ti si još uvijek u zimčugi vukli su te
Autom po snijegu i ledu prava slučajnost što si
Preživio takav napad sada je vrijeme za neke nove
Poteze poglede izvan stanica i mraka u kojima si
Zatočen pogledaj kako se lišće okreće prema suncu
Fotosinteza je majka kao što sam ja tebi dijelimo
Zrak tijelo osjećaje čak i sluz već smo
Poplavili od snage razmjene oslanjaj se sam na sebe
Sada mene čekaju teška zimska jutra
Buđenja prije sunca teško koračanje kroz snijeg
Do mjesta ukopa tu ćemo te položiti ljubavi
Samo se još malo strpi i zauvijek ćemo biti bogati

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.