Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

SREĆA U TORZU

 

Sjedimo pred televizorom i jedemo jabuke
Pokazujem ti Kasiopeju
Ti mi ne vjeruješ i govoriš mi kako poprimam oblik tarantule

Gađam te jabukom i govorim ti kako je Kasiopeja
najstvarnija žena
Koju sam poznavala
Tebe boli istina a prikrivaš ju dobro kao jabuka crve
Isplakao si mi se na jastuk i više te nije briga

Prevodim ti esperanto ti uživaš poput šteneta
Dahćeš i pružaš šape visoko gore
Zakunjali smo i samo se povremeno mogla čuti rika lavova

Kakvo prekrasno srce imaš pomišljaš i govoriš u sebi kako mi
Nikad više nećeš dopustiti da spavam sama
Na tu tvoju pomisao moje srce je doista zatitralo u svoj
svojoj ljepoti

 

Dovoljna je jedna
Noć da me vrati godinu unatrag i podsjeti me na tebe
Žuto kola krvlju ti me ljubiš i već mi nedostaješ

Pjesma da me unesreći i uvali me u fotelju
Pa zašto plačeš kćeri?
Zar ne vidiš mama da snijeg opet pada

Iglica da me sunovrati u krevet među jorgovane
Proljeće je tako blizu a iglice su napokon u usisavaču
Tamo gdje im je i mjesto

Poruka da me ohrabri i ja ti šaljem golubicu mira
Očekujem i svoju natrag
Izgubila se u casinu među likerima

Nota gradske noći i slavimo zajedno
Podvojeni i odvojeni
Kao mrski neprijatelji

Igrica i pištolj je među nama
Ruski rulet prijatelju
O tom ti ja pričam

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.