Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

MAČKE

Imaš mačke kod kuće
To je zadnja novost koju sam čula izravno iz tvojih usta
Ja imam zelenog goluba
Doduše ne držim ga u kavezu već na krilu
Ja sam nepomična i ne mičem se nikuda

Kažeš da su prugaste i šarene
Da te njihovi jezici podsjećaju na moje pramenove
Piju mlijeko poput mene
(ja ga nikad ne pijem)
Trljaju se o tvoje noge što ja nikad nisam radila

Svejedno su to mačke neprocjenjivog statusa
Imaju privilegiju spavati u istoj sobi kao i ti
Polizati žlicu nakon što si promiješao kavu
Biti okupane najtoplijom vodom u gradu

Ti si stranac
Ne pripadaš meni mom gradu mojim opsesivnim mislima
I tvoje mačke su izbjeglice zajedno s tobom

Jedne noću ću se ušuljati i zavrnuti im vratom
Možda ćeš plakati
Možda postaneš nepomičan