Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

STIGME

Na pornografskom kiosku ću kupiti
Omiljeni paketić žvakaćih guma i
Razdjevičiti se tim pothvatom namazala bih se
Rižinim mlijekom da koža toliko ne boli
Samo da znaš na svaki tvoj pothvat osipa se
I ostavlja tragove po pokućstvu
Čistim kuću svakodnevno a sunce mi ispisuje
Bibliju po golom tijelu majstorski sam prihvaćena
Od umrlog barda da vrijeme je za nova mora
I jezera i namakanje nožnih prstiju u znoju premorenog
Sportaša nadam se da mi muljevita dna neće spriječiti
Zacjeljivanje svježe zadobivenih rana a tako ih
Blaženo promatram gledam kako se kaplje krvi
Slijevaju i razlijevaju u prekrasni akvarel da si barem
Tu da mi udijeliš pljusku odmah bi mi potaknuo
Maštu i nastavila bih slikati crvene obale i dva tijela
Koja su ih posjećivala iako mi se talent izgubio već
Kod prve medicinske intervencije
Zamolila bih te za čaj od kamilice na srebrnom pladnju
Samo da vidim kako križaš s noge na nogu
Paćenik si misliš živući Isus Krist ali nikakvih bodova
Tvoj vjerski fanatizam ne dobiva kod mene
Stigme? Izazvane mojim otrovnim zubima
Ništa više
Pusti me da krepam u tišini svog akvarela