Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

SARAH KANE

 

Ljubav će me ubiti jednog dana
To je neizbježno i uistinu to naslućujem
Zakopat ću se živa da se stopim s patnjom
Već na početku ah teško je priznati ali samo
O ljubavi mrzloj mogu pričati sad dok su mi izgriženi
Svi nokti i nemam si čime praviti rane po rukama
Možda zahtijevam previše ali to je samo osam sati
Mirnog sna ni manje ni više moj jedini
Putokaz a ne da me obezglave pa da se
Ispočetka moram tražiti po monitorima ta zlokobna
Zelena laboratorijska svjetla me lagano odvlače
U novi sobičak panike gdje postoje kemikalije za fotografiju
Crno-bijela golotinja radije bih da se radi o čistoj
Pornografiji pa bih se mogla tješiti svježe ubranim
Perunikama (Iris je čudna djevojka)
Sad mi pod nosom vlada carstvo crne kave i talogom
Bih si namazala lica – sva koja posjedujem –
Na granici sam između kleptomana tuđih osjećaja
I otužnog prosjaka jednog obiteljski-obećavajućeg organizma
S debilnim idejama i čistom željom za osvetom
Možda osvanem na šumskom puteljku u potrazi
Za zlim/dobrim vilama ili su mi monitori poremetili
Osobnost kršim sva privatna obećanja
A ljubav će me ubiti jednog dana nabiti mi
Vrećicu preko glave a sva moja lica će mi se smijati
Ljubav će me ubiti jednog mrzlog jutra u 4:48

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.