Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

POLJE PAMUKA

Nikome nije bilo stalo kao nama valjati se po pamuku
Kakve strahote ti prolaze kroz glavu da ću ti možda
Nagurati svu silu njega u pluća

Smijeh je proharao prostorijom i nitko nije ni pomislio na tebe
Kvragu i mušice
Zalijepe se za grlo i onda kontempliraju satima u njemu
I pričaju najljepše priče kakve ni preci nisu mogli izmisliti

A tebe je svejedno strah da ti neću prerezati jugularnu venu
Dok spavaš
(Ne bi bio užitak dok si budan)
I onda ti uštrcati smijeh sve do želuca
Ti se bojiš smijeha

Prepredena sam dok jedem kolače ili nešto kinesko
Vrvim štapićima i provlačim ih kroz punđu
Kosa ti ionako ne stane u punđu; nemaš je dovoljno

Zar ti je to pobjednička proslavljeni gubitniče

Bubnjaj mi po srcu i boj se žileta
Ne mene
Nikako mene