Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

ANARHOROMANTICI

Dovoljan je jedan nebijeli labud
Da nam sruši teoriju
Ti nosiš komad bodljikave žice oko vrata
Ja kriomice pogledavam u tvom smjeru
Na čelu ti piše SKEPTIK
Uzimaš 400 za piece da možeš koncentrirano
Buljiti u iznemogla slova i na kraju shvatiš
Pa ona tvore riječi tako velike za mene
I time moj postulat dobiva pečat
Ti si revolucionar veličine mog pojedenog nokta
Jedan jezikov poljubac i ti padaš u komu
Jedan ubod zubima u gornju usnicu budiš se
Razotkrivaš duševnu bol u desnoj ušnoj školjci
To je tvoja mušica prva i posljednja
S ljubavnika si spao na poznanika
Pogledaj koliko sam romantična mama
Nosim Molotovljev koktel u prsima