Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

BOŽICE I MUZE

 

Nabrat ću vas prije proljeća postaviti na uzglavlje kreveta
Da stršite svojom nečovječnošću i podsjećate me na jelene
Zeuse baklje Olimpe ljubav

Gle kako se rastvorio
Poput zgažene mandarine je raspuknut ostao ležati na cesti
Donijela sam hrpu zavoja koji su poprimili blago žutu boju
Ne nije bilo ni približno krvi koju sam ti pokazala

Smiješ se mojim tercinama/tercetima
Nije bitno umrijet ćeš ionako prije mene
Jedna/jedan će ti stajati urezan na spomeniku
Pa ćemo vidjeti tko se zadnji smije

A sad pogledajmo dokumentarac o globalizaciji
i njenom utjecaju
Na naša izbezumljena srca
I nije tako strašno
Tu i tamo pokoja začepljena žila zbog tu i tamo pokoje
cigarete
Nije strašno zaključit će moj kardiolog

Otkrili su mi rupicu na srcu
Ti se smiješ i silno me podsjeća na tu rupicu
pokraj tvog osmijeha
Upravo zbog toga je neću dati sanirati

Sanjaš li kako vrištimo usklađeno
Nemoguće
Ja sam paralela ti si meridijan
Ukrštavamo se tu negdje na sredini kreveta
To je dovoljno za početak dana

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.