Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

GEJŠA NA SAMRTI

 

Svi bogovi su prostrli pred mene crvene
Staze nanule lagano tonu u mekoću
Ne odjekuju kao na kišnom asfaltu
Povlači halju do odra punih uvezenih kala
Lagano miče crvenim ustima mrmlja
Sebi u bradu o dostojanstvu konkubine
Zaglavila je na prvoj stepenici izgladnjelu
Do smrti proveli su me kroz prekrasne
Vrtove namirisah se istočnjačkog voća
Na kraju ostadoše ogrebotine jer se trnje
Pružalo da me barem malo zakači i
Dodirne snježni pokrivač što je
Zalio njeno lice kakva
Drskost pomislih i uhvatih ga pod ruku
Na drugoj stepenici lagano se grči
I kao da će pokleknuti dočeka ju treća
I zaluđeno se baca na postelju udiše
Samo ezoterično ulje poznate marke
Gleda ravno pred sebe
Bez izraza osjećaja trza
Znanje ispadne joj iz usta

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.