Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

ZAHLAĐENJE

Prijatelji sa sunca javljaju da je zahladilo
Hoće li to biti prevelika promjena za mene
Navikla sam na topla milovanja i
Bijele oblutke s obala stranih zemalja
Bacajući se sad u čistu rijeku odlučujem plutati
Neko vrijeme dok me šaš ne okrzne
I ne skrene moju putanju
Dok se ne pomakne tektonska ploča
I izazvat ću tad plimni val potopiti sve
Izgubljene duše kasnije ćete im povijati rane
Dok ne završi ovaj period velikih bitki s hladnoćom
I vrućinom istodobno ću se odmarati
I dopuštati da mlaki vjetar prolazi
Kroz mene dok sam još
Poluprazna dopustite da vam ispričam
Priču o nizu točki na papiru dok sam još
Poluprazna prekinut ću kad me sustignu
Prvi jahači donori slavljeničkih torti dok tirkiz
Ne poprimi crnu navlaku i ostane stajati u izlogu
Preokrenut ću se licem prema dnu
I promatrati kako mi jegulje oblikuju sjenu
Ne vrijedi se sada otkrivati svijetu i blicati
Sunce je iznenada zahladilo