Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen
SKRIVEĆKE
Pojeli bi se živi valjda da ih nismo pripitomili
Raskalašene nitkove poput njih
Teško je naći kakvi skroviti pogledi ispod
Rubova šešira oh kakav štiti čvrstoće
Mislim da su nas urekli sad nam vade organe
Poput suvenira ih prodaju na crnom
Tržištu jao gdje ćemo dospjeti pitam se
Ne mogu više ni gledati u svoje spužvasto tijelo
Oh gle kako ga okrećem/izvrćem/zavrćem
Dok se ne sasuši do granice boli kada usta
Postanu suha kao spaljena trava i razbacani kreveti
Svjedoče o nekoj vrsti nemira koja
Me je obuzela sad sam tužna sretna plačnih očiju
Bijele kose što će li biti tek kad moja pojava
Utihne sve ću konce držati u rukama
I upravljati njima kao nožem koji rezbari
Svakojake novine da mi je još samo
Zaspati pod ovim korovom mislim
Da bi mi tad srce bilo na mjestu
Sadržaj
NJEŽNA JUTRASarah Kane
Vještičja kuhinja
Ližući ranu
Skupljajmo staklenke a onda ih
pustimo da zahrđaju
24. šav
Anarhoromantici
Alba
Lovac na leptire
Zamrznuće
Bijeg
KAKO SU NAS PRONAŠLI MRTVE
Ljubomora
Gejša na samrti
Institucija
Aforizam
Upravo su nas sravnili sa zemljom
Zauvijek
Zahlađenje
Stigme
Kraljevanje
Vatrena stihija
DOLORES SVAKODNEVNO GUTA STAKLO
Svi se zovu Dolores
Las Vegas
Polje pamuka
Sitna noćna potkradanja
Trening za vječnost
Perje
Pocrkali su mi snovi
Sreća u torzu
Ima okus višnje
CHARLOTTE
Dojenčad
Između
Djevica
Raskorak
Barok
Zlatna
Majčinska ljubav
Perfekt
Ispod imele
Skrivećke
BOTANIČKI KREVET
Radioaktivna kiša
Božice i muze
Mačke
Za sve su krivi ljudi
Prototip
Koordinatorica vjetrenjača
Impresum