Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

PERFEKT

Što ako se nekad poželim vratiti u naš mali
Sadomazohistički svijet hoćeš li me uvijek
Čekati pod omiljenom tendom s pričom
Kako ti se jugozapadni vjetar zabija u leđa
Lomeći ti rebra tek sada kada ti se kiša slijeva
Niz oči divim se odrazu svojih naraslih noktiju
Hoćemo li se vrtjeti i nabrajati sve naše zvjezdice
Na prste dok nas mrak ne umori i sklopi nam
Oči na vječan počinak nisam nikad poželjela
Ovako sumornu sreću da mi se plete oko ruku i odvodi
Me kroz bijesne perivoje u prolazu viđam tvoj lik
Svakodnevno te koristim kao inspiraciju na primjer
Dok perem ruke razvodnjenim tekućim sapunom
Ili dok uređujem nokte gdje si mi se ti zlokobno urezao
Na svaki od deset njih puštat ću ih dok se ne zakovitlaju
Oko ovih najnježnijih ruku na svijetu tako su njegovane
Sa svim ovim krvavim zanokticama tvoju prisutnost okrivljujem
Za to tek sad uviđam koliko sam podložna
I mijenjala bih sve na svijetu
Samo za jedan čvrsti mirisni sapun da te mogu sprati
Dok se umivam navečer prije spavanja