Ne poklanjaj srce divljim stvorovima | Kristina Kegljen

RADIOAKTIVNA KIŠA

Držao si me u horizontali
Čvrstu neravnu i prekomjernu
Na licu mi se ocrtavao voćnjak
Nikako nisi mogao poreći kako smrdim na trule plodove

Vučem nebo na užetu za sobom
Ono je moje i prugasto
Poput djedove pidžame prije operacije
Bila je kobna poput mene u kišno poslijepodne

Nosiš odličja na sakou
Prvo pripada meni i od suhog je zlata
Nekad ti je bila dovoljna moja perutava koža
Izgledala sam kao oboljela od psorijaze težeg stupnja
Ni ne primjećuješ kišu a prelama se preko naših ramena
Oblikuje nam jagodice na licu i mijenja nam boju očiju
Tebi pripada ono malo za čim moji prijatelji žude
Tebe kiša ne lomi poput mene
Mene obavija svojom nečistoćom
Čini me sretnom

Doping ujutro kao šoping poslijepodne

Trebala bih boldati tvoje ime staviti ga u italic i za svaki
slučaj podvući crnom crtom
Ti voliš vući samo one bijele nestajuće u trenu
Ti nemaš dijakritičke znakove u imenu
Ponosim se tobom mješavino moja

Izlazim iz stana i zaboravljam kišobran
Nebo je moje i ja zapovijedam
Točkasto je poput lica moje bake
Vraćam se kući drugačijih očiju
Ne primijeti se izdaleka
Bitno je da je mrena uklonjena kako bi vidio lijane
u prašumi u mojoj ruci na stolu u vazi
Pokraj prozora dopola u vodi ne u vodovodnoj nego
u kišnici nakupljenoj onda kada sam
Išla brati divlje jagode u šumu za desert zbog godišnjice
nije bitno koje nije bitno čije

Dijete u gumenim čizmama skače po lokvicama
I ne sluti pokvarljivost mog neba