Krive su Seka i Seka | Zoran Pongrašić

ODJEDANPUT DVIJE SEKE

– Ma otkud sad najdanput dvje Seke?! – vikao je načelnik kriminalističke policije Slavko Budak sav zajapuren. I očajan. Jer mu je odjednom cijeli slučaj, matematički gledano, postao dvostruko kompliciraniji. Bez obzira što on o matematici jedva da je imao ikakva pojma.

– Nije najedanput – rekla je Mirela. – Dvije Seke su bile oduvijek.

– Nisu oduvijek! – kontrirala joj je Stela. – Nego od onda kad su se našle zajedno u kolicima. – Iako je bila zadovoljna svojim pojašnjenjem nešto je tu ipak nedostajalo. A onda joj je sinulo o čemu se radi. – Glupačo! – dodala je.

– Daj ne budi picajzla! – prosiktala je Mirela.

Doduše, koliko god bila pametna, nije bila baš sasvim sigurna što točno znači picajzla, ali je Baka to znala reći Prabaki, to jest svojoj mami (ma koliko čudno i nevjerojatno zvučalo da neka baka ima mamu!), svaki put kad bi Prabaka prigovorila Baki da je prešećerila njezin čaj za upalu mjehura (iako je vjerojatno ispravnije reći čaj protiv upale mjehura) ili premalo pošećerila njezin čaj za upalu mjehura (kaže li se u tom slučaju podšećerila?), ili da je ćoravoj Mileni (njihovoj prastaroj mački koja je, bez obzira što je bila mačka a ne konj, imala konjuktivitis) dala premalo ili previše dehidrirane specijalne hrane za mačke starije životne dobi, i slično.

To sam joj baš dobro rekla! pomislila je Mirela zadovoljno. A onda se sjetila da je nešto preskočila. –  Glupačo! – brzo je dodala.

– Smirte se vas dvje, majkmu! – viknuo je Budak nimalo manje očajan.

– Ja sam cijelo vrijeme smirena! – odbrusila mu je Mirela.

– I ja sam cijelo vrijeme smirena! – kao jeka javila se Stela.

A kakve su onda kad nisu? zapitao se Peđo Fišer.

Budak je zažmirio pa palcem i kažiprstom čvrsto stisnuo korijen svog nosa, a zatim još i duboko uzdahnuo. Ni jedno ni drugo ni treće nije mu bilo ni od kakve pomoći.

– Ajda razjasnimo stvar – rekao je plačnim glasom. – Koje dvje Seke?

Drugu je rečenicu izgovorio riječ po riječ, s upitnikom iza svake od njih, ne otvarajući pri tome oči, i dalje stišćući nos, zbog čega je zvučao kao stariji brat Zekoslava Mrkve.

– Koje? Dvje? Seke?

– Pa Seka Seka i majmunica Seka – rekla je Stela.

Mireli to objašnjenje nije bilo po volji pa je izrekla svoje. Naravno, bolje.

– Majmunica Seka i Berislavova sestra Seka.

– Koja nije majmunica nego je beba – ubacila se Stela jer je njezina morala biti zadnja. – Mislim i ova druga Seka je također beba, ali nije Berislavova sestra, a nije ni sestra od Seke, mislim Berislavove sestre Seke.

Mirela je podigla pogled ka stropu.

Budak je i dalje žmirio držeći se za nos. Ili se i dalje držao za nos žmireći. Dok je Peđo Fišer pomislio kako u nekim situacijama i nije toliko loše kad nisi šef.

– Baš vam je jadan onaj fikus tamo – rekla je Stela.

– Nije fikus nego filadendron – rekla je Mirela.

– Ti si filadendron, glupačo!

– A ti si fikus, budalo!

– Prestante više! – uzviknuo je stariji brat Zekoslava Mrkve.

Njegov dvojnik Budak je bio na rubu plača.

– Ajda razjasnimo još jednu stvar! – zavapio je iskreno nesretan.

Toliko nesretan nije bio još od onda kad je tjerao Jovanku s ispaše kući, zureći pri tome u nebo i pitajući se lete li te divlje guske u obliku slova V ili u obliku slova A kojem fali crtica, a kako ni tad baš kao ni sad nije imao dvije glave od kojih bi jedna gledala gore a druga dolje, tako nije mogao vidjeti da se Jovanka ispred njega upravo posrala sve dok cijelim stopalom nije ugazio u njezinu frišku tortu.

– Molim vas! – dodao je sad.

Peđo Fišer je bio uvjeren da je pogrešno čuo.

Budak je pričekao da se dvije identične glave okrenu prema njemu pa je, koliko god je smirenije mogao, upitao: – A jel itu drugu Seku neko kidnapiro?

– Koju drugu? – upitale su jednojajčane sestre blizanke u isti glas.

A Budak je puknuo.

– Tu koja nije majmunca negje sestra! – zaurlao je kroz suze.

Stela i Mirela su se pogledale i opet prasnule u smijeh.