Krive su Seka i Seka | Zoran Pongrašić

POUZDANI IZVOR I SLUŽBENA DUŽNOST

Onda je policajac Tomislav Šmirgl, među kolegama znan kao Debrecinka, sa svog privatnog mobitela nazvao onog istog novinara i rekao mu da je u centrali policije velika gužva, a zatim ga je upitao koliko vrijedi jedna takva informacija.

– Privode ih sa svih strana – rekao je malo kasnije zadovoljan vrijednošću takve informacije. – A među njima su i ona četvoricu koja su bila kod Gradonačelnika – dodao je na kraju kratkog razgovora.

U prvim sljedećim izvanrednim vijestima ta je informacija objavljena: „Iz pouzdanog izvora u policiji doznajemo…“

Ministar policije Mirko Ašov obožava čips s okusom paprike, ali nikad nije uspio savladati tehniku otvaranja vrećice na način da sav njezin sadržaj ostane unutra. I zato sad pobire listiće čipsa rasute posvuda po stolu i trpa ih u usta, dok se na velikom plazma ekranu u ministarskom kabinetu vrte izvanredne televizijske vijesti. Nakon što počisti stol, a zatim i čips preostao u originalnom pakovanju, rukavom svečane policijske uniforme otre mrvice oko usta, obriše vrhove prstiju kao i uvijek o rukohvate svoje ministarske fotelje pa se maši telefona.

Minutu kasnije, nakon što su tajnica iz ureda ministra policije i tajnica iz ureda Gradonačelnika pitale jedna drugu kako su, te jedna drugoj slagale da su dobro, ministar policije i Gradonačelnik srdačno su se pozdravili prostotama kakve se koriste prilikom pozdravljanja dragih osoba u njihovom rodnom kraju. Jer poželjeti dragom prijatelju seksualni odnos s vlastitom slikom ne znači ništa drugo doli poželjeti mu zdravlja i pripadajuće sreće. Kao što i pitati sugovornika gdje je, ne znači kako ne znamo njegovu trenutačnu lokaciju, već znači da nas zanima je li dotični živ i zdrav.

Zatim ministar policije kaže Gradonačelniku što je malo prije čuo na izvanrednim vijestima i što sad zbog toga mora poduzeti po takozvanoj službenoj dužnosti. A Gradonačelnik prvo podsjeti ministra policije na neke zajedničke uspomene koje bi za dobrobit obojice, premda ipak malko više u ministrovu korist, trebale zauvijek ostati samo zajedničke uspomene, a zatim mu se požali baš kao prijatelj prijatelju.

– I što ja sad da radim? Pobogu, pa slikao sam se s kriminalcima! I još sam im dao novac iz gradskog proračuna!

– Pa nije ti prvi put, ni jedno ni drugo, ha ha ha ha!

– Meni to uopće nije smiješno. A ti pazi što pričaš, znaš.

– A gle, taj slučaj ipak moram dati nekome da se njime pozabavi. Uostalom, ti sam stalno govoriš neka institucije odrade svoj posao.

– Pa nećeš valjda da ja sad ispadnem najveći majmun od sviju tih majmuna?!

– Ma ništa ti ne brini, imam ja pravog čovjeka za tu stvar.

I tako je slučaj otmice male majmunice iz zoološkog vrta postao policijska operacija kodnog imena „Majmun“, a na rješavanje je dodijeljena načelniku kriminalističke policije Slavku Budaku.