Krive su Seka i Seka | Zoran Pongrašić

VODIČ SLUŽBENOG POLICIJSKOG PSA I SLUŽBENI POLICIJSKI PAS

– A štaaks ker popiša? – upita načelnik kriminalističke policije Slavko Budak.

Iako su u sobi za informativne razgovore dvije slobodne stolice, vodič službenog policijskog psa Vinko Kralj stoji pokraj njih u stavu mirno kako i dolikuje uzornom policajcu kad mu se obrati višerangirani policijski službenik. Međutim, službeni policijski pas Drago Drugi odmah je sjeo na zadnje noge, nimalo impresioniran trenutačnim okruženjem.

– Kie ja ker? – zbuni se Vinko.

– Načelnik misli na psa – pojasni mu pomoćnik načelnika kriminalističke policije Peđo Fišer. Kimnuvši glavom prema Dragi Drugom. Iako je ovaj bio jedini pas u sobi za informativne razgovore.

– Aha pes! – usklikne Vinko Kralj. Koji je uvjeren da ga ljudi tim bolje razumiju što glasnije govori. – Jau, nača gespon nočelnik! – nastavi istom glasnoćom. – Temu ne murota biti strohu! Če trebo tie pes vum sa nabu cielji dien pufcol! Drogec Drogi čauko zopevest do sa bou pufcol! En imu buolji mehuor nek po jo!

Vraga mi se ne piša, majmune jedan glupi! pomisli Drago Drugi. Vidio bih ja tebe da imaš upalu mjehura jer ti neki idiot svako malo zapovijeda sjedi i lezi, a da ga uopće nije briga koliko ti je hladno ispod guzice!

Kažu da je pas najbolji čovjekov prijatelj. I da to prijateljstvo traje punih dvanaest tisuća godina. A koliko je toga čovjek saznao o svom najboljem prijatelju s kojim je u vezi dvanaest tisuća godina? Ne puno toga. Saznao je da njegov najbolji prijatelj laje. Da podigne jednu od stražnjih nogu kad obavlja malu nuždu. Da njuši druge pse ispod repa. Da se s vremena na vrijeme liže između zadnjih nogu. Da ima dlaku. Da zna iskesiti zube. Da obožava kad mu baciš lopticu da ti je donese natrag. A kad se radi o službenom policijskom psu onda još i to da nema baš ništa protiv ako mu je cijelog dana brnjica na nosu. I nitko se ne pita što pas misli o svom najboljem prijatelju čovjeku. A tako je vjerojatno i bolje.

Jer kad bismo pitali na primjer službenog policijskog psa Dragu Drugog, saznali bismo da mu se uopće ne sviđa biti službeni policijski pas. Jer svog vodiča Vinka Kralja smatra izuzetno glupim ljudskim bićem. Jer ga ljuti što su mu, bez da su ga išta pitali, promijenili ime iz Wolfgang (a tako se, pa barem to svi znaju; okej, svi osim nekih policajaca među koje svakako valja ubrojiti Vinka Kralja; zvao veliki Mozart Amadeus) u Drago Drugi. I jer ga to što je očigledno postojao i neki Drago Prvi baca u težu depresiju.

– Ništga ja ne razumjem! – kaže Budak. – Odaklen je ovaj, majkmu, jel iz svemira?!

– Jo sum z Bednja gespon nočelnik! – usklikne Vinko Kralj. Još poželi lupiti petama svojih službenih čizama, ali kako je to malo prije već bio učinio pete su mu ostale spojene. – Jo sum vos sa rauzmel! Istinjo, skere sa! Nie sum znul koj ja ker!

Budak se okrene prema Peđi Fišeru i upita: – Oćel se ovo šta ovaj vako rokće i cokće ko vepar čut i nasnimci?

– Neće – odgovori Peđo Fišer smrtno ozbiljnog izraza lica. – Bit će automatski prevedeno na hrvatski književni jezik.

– Ondak dobro – kaže Budak. Pa pita Vinka Kralja koji i dalje stoji u stavu mirno: – Kakoj išla potraga zatom majmuncom?

– Jo naznum koj bi vum rakel! – kaže Vinko. – Drogec Drogi sa nie nujpređi daul netiroti nutru f hižu ed tieh mojmunef, a peklje sa nie daul netiroti vun to! Jo naznum koj mu ja bile!

Što mi je bilo? pomisli Drago Drugi. Pa bilo mi je to da sam pas pa imam osjetjiv njuh kao i svi psi, idiote glupi! Nije bilo potrebe ulaziti unutra samo zato da bih onjušio nešto što sam nanjušio čim si me izveo iz landrovera, budalo! I nije istina da se poslije nisam dao van. Samo sam se htio, kad sam već bio unutra, malo ugrijati, kretenu jedan!

– Tum v Zološkemu vertu nija nošel nikukvego traugo!

Aha, možeš misliti kako nisam, pomisli Drago Drugi. Onog s ožiljkom sam nanjušio nakon pet minuta. Samo što se ovaj debil uplašio onih riba pa je počeo bježati prije nego sam stigao zarežati. A onaj s umjetnim zubima me baš lijepo počešao iza uha pa namjerno nisam zarežao.

– A peklje ja ražol ne detača kuolco i no grodenočelniko! Če sa mana pito zo mišljanja, ende ja tie pes zo editi f penziju!

Može! Pa makar i u prijevremenu! Pa makar i u invalidsku! pomisli jedan službeni policijski pas. Gdje se podnosi zahtjev?!