Krive su Seka i Seka | Zoran Pongrašić

PROLOG

Ovo je priča o jednoj od ovih zima u našem gradu. Iako se isto moglo dogoditi u bilo kojem gradu. Zapravo, ne u bilo kojem. U nekom koji ima zoološki vrt. I gradonačelnika kojeg više nema. I dvojicu policijskih šefova od kojih je pogrešan glavni. I nekoliko kriminalaca koji su bili premalo zli da bi mogli biti dobri u svom poslu.

Ovo je priča i o jednom drugom gradu. Ali samo djelomično. O gradu koji nema zoološki vrt, ali ima Naselje u kojem žive ljudi koji nisu dobrodošli. No, ta nas priča ne zanima previše. Jer koga uopće zanimaju ljudi koji nisu dobrodošli.

Ovo je priča o nama. Ili o nekima od nas. Nekima koji su svoju bol nosili skrivenu duboko u sebi, jer tko želi da drugi znaju kad nas boli. O nekima koji su bili beskrajno zaljubljeni, ali nisu znali kako to pokazati. O nekima koji su nas do suza nasmijali, a da to nisu htjeli. Kao i o onima koji su nas rasplakali dok su se smijali. O nekima od nas koji nisu imali previše sreće u životu. No, što je sreća zapravo?

Ovo je priča o likovima koje ćemo prepoznati. Neki od njih će se promijeniti, neki će ostati isti. A neke ćemo tek upoznati.

Ovo je priča i o tome zašto smo svi mi ponekad majmuni. I zašto smo za to sami krivi.

Ovo je priča o strahu, smijehu, nesreći, prijateljstvu, ljubavi, nerazumijevanju i dobroti. Ali prije svega ovo je priča o pretvaranju da jesmo nešto što nismo. A to svi radimo, zar ne?